André Gide, Krivotvoritelji novca

Tko su danas "krivotvoritelji morala" iz romana klasika?

Jedna od najkompleksnijih ličnosti u povijesti francuske književnosti prve polovice dvadesetog stoljeća, esejist, kritičar, prevoditelj, dramatičar i romanopisac André Gide ostao je upamćen kao društveno angažirani intelektualac koji je gorljivo upozoravao na probleme društva. Zalagao se, među ostalim, za prava homoseksualaca i humanije uvjete života zatvorenika.

U mojim rukama našao se roman klasik Krivotvoritelji novca Andréa Gidea. Dugo sam ga čitala i trudila se razumjeti dijaloge koji brojni likovi vode na stranicama opsežnog romana.

Ovo nije bestseler kojeg mogu pročitati u dahu, gotovo ne razmišljajući o sadržaju, uz kavu, izležavajući se na krevetu u duga ljetna popodneva.

Ovo je klasik koji se čita polako. Napreže moždane vijuge.

Razmišljala sam o problematici koja se vješto oslikava kroz likove u današnjicu. Neke od tema koje se aktualiziraju su homoseksualnost, preljub, izvanbračna djeca, socijalni status, krađa, samoubojstvo, stvaranje umjetnosti.

Homoseksualnost u klasicima - homoseksualnost danas

"Da bar imamo slobodan izbor ako nam je potrebno birati."

Nije tajna da su brojni književnici imali homoseksualne sklonosti, od antike do danas, pa ne čudi da se tematizira u klasičnim djelima. Kroz likove u knjizi - Eduarda, Bernarda i Olivera provlači se sjena homoseksualne sklonosti. Da se naslutiti, ali se nikada ne otkriva do kraja. Čim se okrenemo, njena sjena nestaje. Homoseksualnost živi u sjeni. Ovih dana gledam na televiziji da su iz sjene izašli. Izlaze na marš na sunce. Izlaze na borbu za prvo na ljubav. Smetaju jer se ljube u javnosti, drže za ruke ili grle. Saborski zastupnici govore da ih se previše i tolerira.

U društvu gdje su stupovi morala vjera, obitelj i domovina nije lako biti drugačiji. Ili si dio njih ili nisi. Ako nisi, neće ti nitko ništa napraviti, ali će te isključiti iz svega što je bitno za ljudsko dostojanstvo. Možda ćeš izgubiti pravo na posao za koji si se školovao, pravo na uglednog građanina gdje moral kroje oni koji ga najmanje imaju, ali ga zato kupuju ponavljanim frazama naučenim da usade "prave vrijednosti" svima koji se boje imati vlastito mišljenje u ovoj "demokraciji".

Nažalost, sjene će teško nestati, ali mi je drago vidjeti da se pod našim nebom "ipak kreće" (Eppur si muove!).

Preljub i izvanbračna djeca

Naizgled ugledni građani čine preljube i stvaraju izvanbračnu djecu koju ne žele priznati. U romanu više likova ima afere (Vincent, Laura). Uživali su jer su se napokon zaljubili, kako su mislili tada, no kad je stvarnost nastupila, ljubav je nestala, a ostale su trajne posljedice. Laura, trudna sa svojim ljubavnikom, mora objasniti mužu što se dogodilo, mužu kojeg ne voli, ali zna da je on neizmjerno poštuje i želi. Vincent, ugledni građanin, uskoro doktor, ispočetka se mislio pobrinuti za Lauru, ali uskoro pada pod utjecaj lošeg društva pa se sebično okrenuo samo sebi smatrajući da ne mora patiti cijeli život ako je pogriješio jednom. To mu itekako daje do znanja njegova nova ljubavnica Liliana koja smatra da su osjećaji znak slabosti.

Shvatila sam da sam jedan dio sebe pustila da potone s brodom Bourgogne, da bih odsad hrpi nježnih osjećaja odsjekla prste i zglobove, kako bi im spriječila da uđu i potope moje srce.

I mali Boris je izvanbračno dijete koje na kraju završi tragično jer se htio dodvoriti dječacima iz škole koji su ga uvijek odbacivali i s prijezirom gledali.

Koliko je ljudi upleteno u trenutak strasti bez daljnje odgovornosti?

Koliko se ljudi osjeća iskorišteno nakon što su odbačeni od strane onih koji su mislili da jedno osjećaju, a sad osjećaju drugo?

Jesu li ti ljudi krivi što su prestali osjećati i trebaju li preuzeti odgovornost za svoje postupke?

Krađa tuđeg novca stvara socijalni status

U romanu se ugled stječe lažima, krađom i krivotvorenjem novca. Ugledni grof Passavant koristi ljudske osjećaje i navlači ih na kockanje kako bi iz njih izvukao novac. Koristi se manipulacijama mladića koje prvo zaslijepi luksuznim životom, a onda iskoristi kako on želi. Kad mu više ne trebaju, odbaci ih i zamijeni drugima, poslušnijima.

Krivotvoritelji novca u ovom romanu su skupina dobro odgojene djece. Djece koja raspačavaju lažni novac.

Krivotvoritelji novca naziv je i Eduardovog romana (roman u romanu).

Eduard je romanopisac koji jedini stoji nasuprot lažima i jadom ovijenim ljudima. On vodi svoj dnevnik u koji zapisuje svoje osjećaje i bilješke o istoimenom romanu.

Kroz njegov dnevnik upoznajemo likove i njihove nedaće - upoznajemo "krivotvoritelje morala".

Tko su danas oni?

Prepoznajemo li ih svakodnevno u sebi?

U predizbornim kampanjama?

U nama najbližima?

Nema obale koja donosi spas. Tek naša srca i mir u kutu svoje sobe mogu nam donijeti mir. Meni donosi mir samoća i kad ne čitam novine o gadljivom danas i možda gorem sutra. Jesam li licemjerna što zatvaram oči? Zatvaram oči kad tražim dah za svježim i lijepim danas. Valja se oduprijeti lošim nagonima.

Ni najbolji odgoj na svijetu nije bio dovoljno snažan protiv loših nagona.

Samoubojstvo

Razmišljala sam o činu samoubojstva.

Zašto se događa?

Je li to izlaz iz besmisla u beskrajnim satima očaja?

Kad čovjek počinje razmišljati o oduzimanju vlastitoga života?

Onoga trenutka kad mu netko ili nešto oduzme život, odnosno dostojanstvo za život!

Ponekad, uz sve druge nedaće, to smo sami mi! Da, varamo se da smo mi samo žrtve neke velike kulturnopovijesne i političke prilike. Gospodarske krize. Uvijek je moguće naći izlaz ako ga želimo naći i preuzeti odgovornost za vlastite odluke i postupke. Onoga trenutka kad izgubimo vlast nad sobom smo bolesni i potrebna nam je pomoć.

Često se postavlja pitanje je li samoubojstvo hrabrost ili kukavičluk?

Ne znam. Znam da ni jedna situacija u životu nije potpuno ista. Svako pitanje ima svoj odgovor. Svoju osobu. Svoju priču. Svoj život!

Svoj život pokušali su oduzeti likovi u romanu koji su spoznali uzaludnost svojih napora da u nečemu budu dobri i pošteni, a mali Boris se i ubio znajući da je žrtva prevare čije je dio želio biti. Njegov mu je život malo značio, a dostojanstvo sve.

Čovjekoljublje nije nikada bilo moja jaka strana.

Stvaranje umjetnosti

"Katkada se bojim, nisam li prerano došao na svijet."

Umjetnost se rađa u trenutku kad ono što osjećamo da smo sposobni, pretvorimo u nešto lijepo izvan vlastite duše i tijela. Prenoseći to dalje drugima. Goli. Bosi. Ispljuvani. Prigrljeni.

Književnost je umjetnost riječi.

Riječi lako prevare.

Čini se lako napisati par redaka, stihova, rima... Zavedu te i ostave praznoga. Boriš se s rukama da ih oblikuješ, stisneš, rastegneš, osjećaš. Živiš.

I opet te iznevjere.

Iznevjeriš sam sebe.

Kradljivci novca jesu umjetnost. Stvaranjem romana u romanu kroz lik Eduarda pisac nam možda želi ogoliti sebe kroz ono kako se on sam vidi. Eduard je romanopisac. Duboko je svjestan jalovosti svijeta u kojemu se nalazi, ali svakome želi pomoći jer smatra da se ipak u ljudima krije dobro i onda kada posrnu. On je njihov oslonac i vodič. On se brine o svakome ponaosob. Sebe jedino živi kroz druge i svoj roman. Pisac se ruga i takozvanim umjetnicima koji pišu ono što je popularno u danom trenutku. Ruga se i osuđuje njihova naprezanja da ponude nešto čega nema u njima samima.

Romanopisci nas varaju kad opisuju život pojedinca ne vodeći računa o snažnom utjecaju okoline na njega. Šuma oblikuje stablo. Svakome je ostavljeno tako malo mjesta! Koliko pupoljaka ostane zakržljalih! Svatko tjera svoje grane kamo može.

Za kraj

Roman obiluje ulomcima koji pozivaju na promišljanje o životu. Filozofija života utkana je u svaku stranicu kroz opise i dijaloge likova. Pisac je dao svoje mišljenje o društvenim pojavama, vješto etički i psihološki karakterizira likove. Kroz unutarnje monologe i Eduardov dnevnik saznajemo najintimnija osjećanja i promišljanja likova, a vjerujem samim time i pisca Andrea Gidea.

Donosim vam nekoliko ulomaka o kojima sam dosta promišljala čitajući knjigu. Nadam se da će vam biti zanimljivi!

Pronađite ih još u Kradljivcima novca!

Knjigu sam kupila preko https://eknjizara.hr/ po povoljnoj cijeni.

Slobodno ostavite komentar na neka od postavljenih problemskih pitanja u blogu!

• Rekao sam sam sebi da sve nije dobro za svakoga, nego samo za neke; da sve nije za svakoga istinito, nego samo za onoga koji vjeruje da je tako; da nema ni metode ni teorije koja bi se mogla primijeniti bez razlike na svakoga.

• Iskrenost! Kad o njoj govorim, mislim samo na njezinu iskrenost. Ako svratim misli na sebe, prestajem shvaćati što znači ta riječ. Ja sam uvijek samo ono, što mislim da jesam - i to se neprestance mijenja tako da moje biće, kakvo je ujutro, ne bi prepoznalo moga bića, kakvo je uveče, kad ne bi bilo mene, da ih usko povezujem. Ništa ne bi moglo biti različnije od mene nego ja sam.

• U svojim najbolje sastavljenim rečenicama još sam osjećao kako kuca moje srce. Odsad je prekinuta veza između mojih misli i mojih osjećaja. I ja sumnjam ne baca li u nešto apstraktno i umjetno baš ta zapreka koja brani da moje srce danas progovori.

• Egzotizmom se zove, ja mislim, svaki neobični unutarnji poriv sveopće obmanepred kojima se naša duša osjeća stranom, poriv koji lišava svakog oslonca.

• On sebi utvara da vjeruje jer tako stalno radi kao da vjeruje. On više nije slobodan da ne vjeruje. Da se njegova vjera pokoleba, to bi, moj brajko, bila prava propast! Ruševine! A zamisli, odjednom moja obitelj ne bi više imala od čega živjeti. To je činjenica koju treba imati pred očima: tatina vjera, to ti je naš svakidašnji zalogaj! Mi svi živimo od tatine vjere! I sad da mi dođeš s pitanjem da li tata zaista vjeruje, priznat ćeš da to baš nije zgodno s tvoje srane.

• Mi se silimo vjerovati da sve što je zlo na zemlji dolazi od đavla, jer inače ne bismo u sebi našli snage da oprostimo bogu.